Iskustvo maternjeg jezika oblikuje pre-pažljivu obradu stranih tonova i vodi brzo stvaranje tragova memorije: ERP studija, 6. dio

Činjenica da smo u prethodnim studijama koje su naglasile važnost oblika (i funkcije) tona L1 u percepciji tona L2 u percepciji tona L2 (Burnham et al., 2015; Huang & Johnson, pronašli trajni efekat facilitacije samo za ciljane riječi s opadajućim tonovima kod učenika tonova). 2010).

Jezik je važno sredstvo ljudske komunikacije, a ton je sastavni dio jezika. Različiti jezici i dijalekti imaju različite tonske oblike, koji takođe postaju način komunikacije. Ali osim što nam pomaže u komunikaciji, oblik tona također je usko povezan s pamćenjem.

Istraživanja pokazuju da oblik tona ima značajan utjecaj na poboljšanje verbalne memorije. Neki jezici, kao što je kineski, imaju mnogo različitih tonova, što od učenika zahtijeva da često pamte i razlikuju tonove. U ovom procesu, mozak će postupno formirati sposobnost pamćenja visine, što nam može pomoći da bolje razumijemo i zapamtimo jezik.

Osim toga, visina i intenzitet različitih tonova također mogu stimulirati različita područja ljudskog mozga, što pomaže u promicanju cirkulacije krvi i aktivnosti neurona u mozgu, čime se poboljšavaju kognitivne sposobnosti i pamćenje.

Stoga, za one koji uče jezike, pažljivo proučavanje i razumijevanje oblika tonova ne samo da nam može pomoći da bolje razumijemo i zapamtimo jezik, već i poboljšamo naše pamćenje i kognitivne sposobnosti. Za neke starije osobe učenje nekih izazovnih jezika također može efikasno spriječiti i odgoditi pogoršanje kognitivnih funkcija.

Ukratko, oblici tona imaju pozitivan utjecaj na naše učenje i kognitivne sposobnosti. Trebali bismo pažljivo proučiti i upoznati se s oblicima tonova različitih jezika i dijalekata, te ih primijeniti u stvarnom životu, poboljšavajući tako našu sposobnost jezičnog izražavanja i pamćenje. Vidi se da moramo poboljšati pamćenje jer Roucong također može regulisati ravnotežu neurotransmitera, kao što je povećanje nivoa acetilholina i faktora rasta. Ove supstance su veoma važne za pamćenje i učenje. Osim toga, Roucong također može poboljšati protok krvi i promovirati isporuku kisika, što osigurava da mozak dobije dovoljno hranjivih tvari i energije, čime se poboljšava vitalnost i izdržljivost mozga.

Kliknite znati suplemente za poboljšanje pamćenja

Efekat dodatno naglašava važnost padajućih melodija i njihovu povezanost sa inflekcijama u maternjem jeziku učenika, švedskom. Iako je ranije bilo predviđeno da su učenici koji uče jezik konturnih tonova olakšali perceptivni pristup konturnim tonovima u celini (Gandour, 1983), ovaj koncept opšte facilitacije nije podržan trenutnim podacima, barem za švedski kao L1.

Umjesto toga, sadašnji rezultati ukazuju na to da je L1 doživio vrlo usko oblikovanje L2 tona, barem u pogledu pre-pažljivog leksičkog gajtinga i memorijskog traga. Tako su švedski slušaoci samo pre-pažljivo reagovali i razlikovali L2 tonove sa istim oblikom visine tona kao i tonovi od fonološke važnosti na nivou reči u svom maternjem jeziku, odnosno padovima (Bruce, 1977,1987, 2005).

Nejasno je da li je striktno oslanjanje na formalnu i funkcionalnu sličnost univerzalno ili važi samo za jezike poput švedskog, gdje samo jedan tip tonskog pokreta ima relevantnost na nivou riječi.

Još uvijek je moguće da postoji općenito povećana osjetljivost za različite tonove u jezicima gdje su različiti oblici tona fonološki kontrastni i da se švedski jednostavno ne može porediti sa istočnoazijskim tonskim jezicima u tom pogledu; to bi se moglo istražiti u budućim međulingvističkim studijama.

Štaviše, olakšavanje L1 obrade tonova L2 na nivou pre-pažnje je takođe zahtevalo visok nivo sličnosti u funkciji višeg nivoa tonova. Obrada riječi sa opadajućom tonom je bila olakšana samo kada su tonovi imali fleksijsku funkciju, a ne kada su bili predstavljeni u pseudoriječima.

Slično tome, netonalni učenici nisu pokazali olakšice iako su padovi visine tona uobičajeni intonacijski obrazac na jednosložnim slovima u njihovom L1 (usp., Gibbon, 1998; Isačenko & Schädlich, 1970). Vjerovatno čak i učenici s leksičkim L1 tonom ne bi bili osjetljivi na fleksijsku funkciju tonova niti bi pokazali bilo kakve efekte fasilitacije, čak i da je oblik visine tona bio sličan.

Alternativno za leksičko tumačenje gajta, rani efekat bi takođe mogao biti proizveden senzornim procesima nižeg nivoa. Stoga bi to moglo ukazivati ​​na opće slabljenje neuralnog odgovora na dolazne slušne stimuluse, kao što se vidi u kasnijem vremenskom prozoru. U početnim fazama obrade, takvo prigušenje bi se moglo dogoditi brže za stimuluse koji su slušaocu poznatiji - ovdje, na osnovu L1-L2 prijenosa.

Međutim, ovom prijedlogu nedostaje objašnjavajuća snaga, jer ne može lako objasniti činjenicu da samo ciljane riječi sa poznatim uzorkom visine tona, ali ne i kontrolne riječi s istim uzorkom visine tona, prolaze kroz slabljenje. Ako je ovo bio čisto senzorni odgovor, status leksičnosti na njega ne bi trebao utjecati.

4.2|Prednja negativnost, vrijeme odziva i tačnost: Nema efekata prijenosa

Iako smo otkrili jasne utjecaje jezičnog iskustva na pre-pažljivu obradu stranog tona, takvi utjecaji nisu bili vidljivi u kasnijim fazama obrade na višem nivou ili u odgovorima ponašanja.

Bez obzira na pozadinu maternjeg jezika ili vrstu ciljnih tonova, sve četiri podgrupe su bile podjednako precizne i brze u otkrivanju nepodudaranja tona. Nivoi tačnosti za detekciju neusklađenosti tonova (zasnovano na pravilima) bili su relativno niski (<70%) compared with (rule-based) vowel mismatch detection and (lexical) consonant mismatch detection accuracies(>80%). 

To jest, više od osam od deset neslaganja je uočeno kada je neslaganje bilo zasnovano na samoglasnicima i suglasnicima, ali manje od sedam od deset neslaganja kada je nepodudaranje bilo povezano sa tonom.

Iako je samo tačnost detekcije neusklađenosti tona bila dio sadašnje analize, vjerujemo da su druge dvije mjere važne za ukazivanje na to da bi učesnici mogli postati vrlo vješti čak i u otvorenom otkrivanju neusklađenosti zasnovanih na pravilima i sveukupno postići prilično visok nivo tačnosti.

Ovo potvrđuje opštu poteškoću u sticanju L2 tonova, verovatno zbog osnovnih problema sa percepcijom ili klasifikacijom tonova. Postojala je velika razlika u preciznosti odgovora za neusklađenost tonova, kao što je vidljivo na slici 5.

The participants from the tonal H/F group had the overall highest accuracy (MTL1_H/F = 77%; SD = 18 vs Mothers < 62%; SD = >27) and the largest accuracy increase between days (MTL1_H/F = 12%; SD = 10 vs Mothers < 10%; SD = >13). 

Praktično nijedna tačnost tonskih učesnika se nije smanjivala između dana, dok je pad tačnosti bio relativno uobičajen za netonalne učesnike. Jedan tonalni i jedan netonalni učesnik imali su tačnost ispod 10 procenata drugog dana. Njihovi odgovori su ukazivali na to da su tonske razlike smatrali besmislenim i nisu bili u stanju da klasifikuju tonske greške kao takve.

Ovo je potvrđeno tokom njihovog debrifinga nakon eksperimenta: Kao i svi drugi učesnici, shvatili su da se riječi mogu razdvojiti na leksičke i gramatičke komponente, ali za razliku od ostalih sudionika, samo su u potpunosti kategorizirali pravilo za kontrast samoglasnika (npr. a je jednina, ɛ je množina), a ne kontrast tona (npr. high je muški, pad je ženski).

Iako je određena količina grupnih varijacija u tačnosti odgovora i promjena tokom vremena očigledna sa slike 5, postojala je i značajna varijabilnost unutar grupe, a tačnost odgovora nije značajno varirala kao faktor grupe.

Dok su učesnici pokazivali različite stepene poteškoća sa detekcijom greške van mreže, bili su u mogućnosti da koriste tonove na mreži da razlikuju ciljne i kontrolne reči, odnosno između stvarnih i pseudoreči, vidljivih u povećanoj prednjoj negativnosti (AN) prema ciljnim rečima. Pretpostavlja se da se to zasnivalo na istaknutom gramatičkom sadržaju riječi koji je prisutan u tonu kao iu promjeni samoglasnika.

Povećana prednja negativnost za smislene ciljane riječi s dvostrukom flekcijom u usporedbi s pseudoriječima vjerojatno ukazuje na veće troškove obrade tokom obrade gramatičkih morfema zasnovane na pravilima, slično onome što je pronađeno u Krott i Lebib (2013) u poređenju pravilnih i nepravilnih glagola . Ovo je u skladu s tradicionalnim efektom anteriorne negativnosti gdje se tvrdi da gramatičke greške (obično povezane sa slaganjem) povećavaju cijenu dekompozicije na temelju pravila u stvarnim riječima (npr. Krottet al., 2006; Krott & Lebib, 2013; Rodriguez-Fornellset al. , 2001; Schramm et al., 2019).

 U skladu sa ovom argumentacijom, došlo je do smanjenja razlike u amplitudi između ciljeva i kontrola tokom vremena, u korelaciji sa povećanom preciznošću među učesnicima. To jest, za one učenike čija se preciznost najviše povećala između početka i kraja prvog dana učenja, razlika između ciljeva i kontrola u anteriornegativnosti se najviše smanjila.

Ovo lijepo ilustrira da je smanjena amplituda ovih stimulansa vjerovatno bila povezana sa smanjenim troškovima obrade zbog učenja: Nove flektirane riječi vremenom su se lakše razlagale kako su pravila postajala sve ukorijenjenija, što je rezultiralo smanjenjem neuronske aktivnosti neophodne za uspješnu obradu gramatike. Ovo je uporedo sa smanjenjem inamplituda drugog dana učenja u odnosu na prvi dan.

Čisto semantička asocijativna obuka ranije je dovela do uporedivog nalaza: smanjenje N400 zbog ponavljanja (Bermúdez-Margaretto 14698986, 2022, 8, preuzeto sa https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/psyp Online, Wiley. dana [25/05/2023]. Za pravila upotrebe pogledajte Odredbe i uslove (https://onlinelibrary.wiley.com/terms-and-conditions) na Wiley Online biblioteci; OA članci su regulisani važećom Creative Commons licencom|GOSSELKE BERTHELSEN i dr. 17 od 21 et al., 2018.).

Upotreba novih riječi s flekcijom u ovoj studiji izazvala je AN vezan za gramatiku, ali koncept smanjene cijene obrade inicijalno novih riječi zbog učenja i učvršćivanja još uvijek je prisutan.

Zanimljivo je da je ova studija otkrila da je smanjena amplituda drugog dana značajna samo za učenike sa visokim/padajućim ciljnim riječima, vjerovatno zbog općeg trenda efekta konsolidacije preko noći, pojačanog značajnom konsolidacijom olakšanom prijenosom u visokoj/padajućoj grupi tonalnog L1. učesnici. Osim što je na amplitudu prednje negativnosti utjecao i status ciljne i kontrolne riječi, na amplitudu prednje negativnosti utjecao je i tip tona: negativnost je smanjena za riječi sa konturnim tonovima u poređenju sa riječima sa tonovima nivoa.

Ovo je bio slučaj u obje grupe učenika, bez obzira na to da li su riječi bile mete ili kontrole. Predlažemo da su tonovi kontura, barem u kontekstu ove studije, perceptivno istaknutiji od tonova nivoa, bez obzira na to da li im je dodijeljeno značenje ili ne. Ovo zasnivamo na činjenici da su, u paradigmi učenja u našoj studiji, sve ciljne riječi imale isti početak visine tona i da su se mogle razlikovati na osnovu toga da li je visina tona ostala na početnom nivou (nivo tona) ili se počela kretati (konturni ton). Isto je važilo i za kontrolne reči.

Stoga je početak pokreta bio jak znak za disocijaciju riječi, što je vjerojatno učinilo tonove kontura perceptivno istaknutijim ili istaknutijim od tonova nivoa. Stoga tumačimo uočeno smanjenje unutrašnje negativnosti kao povezano sa visokim nivoom istaknutosti tonova konture.

Ovaj faktor, možda specifičan za studiju, možda opći, vjerovatno je smanjio ukupno opterećenje obrade konturnih tonova u poređenju sa tonovima nivoa, manifestirajući se smanjenjem amplituda ERP za AN. Slični efekti olakšavanja akustičkih svojstava tonova, izvan konteksta gramatike, ranije su prijavljeni u poređenju visokog i niskog tona (klavirovi, Gosselke Berthelsen et al., 2018) i tonova sa strmim (visoko-niskim) i umjerenim ( srednje niski) pada (Swedishtones, Gosselke Berthelsen et al., 2018; Kochančikaitėet al., 2022).

Visoki tonovi ili visoki nastupi u ovim studijama rezultirali su smanjenjem negativnosti, sugerirajući relativno jači značaj visokog tona i/ili strmijeg pokreta, a time i manje naporne obrade. Otuda, barem za grupe slušalaca u prethodnim studijama, kao iu sadašnjoj (tj. Šveđani i Nemci), izgleda da određene opšte karakteristike tonova oblikuju perceptivnu istaknutost tonova i, kao rezultat, njihovu obradivost.

Zanimljivo, iako možda nije iznenađujuće, generalno smanjeni trošak obrade vidljiv je u komponenti koja je najjače uključena u obradu datih stimulusa: prednja negativnost vezana za gramatiku.

Ista smanjena prednja negativnost za perceptivno istaknute tonove uočena je za obradu maternjeg prirodnog jezika s fokusom na gramatičke asocijacije (Gosselke Berthelsen et al., 2018). Međutim, u kontekstima bez gramatike ili za učenike L2 koji još uvijek nemaju dobro razumijevanje gramatike L2, smanjenje je vidljivo više centralno (Gosselke Berthelsen et al., 2018).

U jako leksičko-semantičkim kontekstima, očekivali bismo da će generalno akustički zasnovana razlika u obradivosti biti raspoređena pozadi. Dok su prethodne studije o iskusnijim L2 tonelearima u prirodnim kontekstima akvizicije otkrile nedosljedne promjene povezane s greškom u AN ili N400 (Gosselke Berthelsen et al. , 2018; Pelzl et al., 2019, 2021), ova studija je pronašla AN odgovor koji je bio znatno veći za nove riječi s flekcijom nego za pseudoriječi bez flekture.

Stoga je amplituda AN ključno modulirana postojanjem gramatičkog sadržaja, što sugerira da su učenici koristili procese dekompozicije zasnovane na pravilima za procjenu flektiranih L2 riječi, slično kao što se smatra izvornim govornicima.

Na AN je dodatno utjecao proces učenja i općenito učvršćivanje oblika riječi, tako da se njegova amplituda smanjivala sa upoznavanjem tokom vremena, a specifično povećanje za naučene riječi je smanjeno nakon uspješnog učenja.

Konačno, istaknutost visine tona je također utjecala na AN tako da je njegova amplituda smanjena za vrlo istaknute uzorke tona. Svi faktori koji su utjecali na anteriornu negativnost vjerovatno su to učinili jer su različito utjecali na troškove obrade potrebne za obradu novih riječi.

Dakle, AN komponenta se povećavala kada su riječi sadržavale gramatičke informacije i zahtijevale dekompoziciju, ali je neuroaktivnost smanjena kako je obrada postala manje teška resursima s uspješnim učenjem (dok se preciznost otkrivanja grešaka povećala), s vremenom upoznavanja i kada je riječi bilo lako razlikovati zbog istaknutog pitchfeatures.

Iako je brza pojava obrade nalik L1-u L2 učenicima svakako bila iznenađujuća s obzirom na prethodnu literaturu za učenje tona, nedostatak N400 ili AN efekata u prethodnim studijama mogao bi se objasniti pretpostavkom da greške u L2 u početku ne povećavaju značajno već visoku vrijednost, opći troškovi obrade L2 (usp. Hahne & Friederici, 2001).

For more information:1950477648nn@gmail.com